Language

  • English
  • Italiano
  • Deutsch
  • Polski
  • Euskera
  • Română
  • Português
  • Français
  • Maltese
  • Ελληνικά
  • Croatian
  • Magyar
  • Slovenian

Učiteljice Ana i Marija pišu o iskustvima 4-dnevne razmjene EAThink učitelja u Senegalu (1/5)

Učiteljice Ana i Marija pišu o iskustvima 4-dnevne razmjene EAThink učitelja u Senegalu (1/5)

Učiteljice Ane Grbčić i Marija Rončević sudjelovale su kao predstavnice Hrvatske u 4-dnevnoj razmjeni obrazovnih metoda i iskustvenih nastavnih aktivnosti usmjerenih na promicanje obrazovanja za održivi razvoj u školama koja se održala u Dakru, glavnom gradu Senegala. Učitelji su imali priliku predstaviti svoj angažman i sudjelovanje u projektu EAThink2015 – Jedi lokalno, misli globalno, razmjenjivati iskustva s europskim i afričkim kolegama i proširiti svoja znanja o alternativnim sustavima za proizvodnju hrane u zemljama u razvoju. Čitajte blog o njihovim dojmovima i iskustvima.

Za Senegal smo krenuli u nedjelju, 11.12.2016. u 5:00 sati ujutro iz Rijeke. „Ekipa za Senegal“ kako nas je nazvao simpatični službenik na Plesu. Do 11:00 sati smo već bile u Parizu, a iz Pariza nas je dijelilo 6 sati leta do Dakara, glavnog grada Senegala. Čim smo izašle iz aviona zapljusnuo nas je toplotni val i više nam debele zimske jakne nisu trebale. Idućih nekoliko dana čekalo nas je uživanje na temperaturi od oko 26ºC.

S osmijehom na licu, na aerodromu nas je dočekao Mamadou Danfakha, direktor ACRA-e u Senegalu i koordinator projekta u Senegalu i Sara Marazzini, koordinatorica projekta EAThink2015. 12. prosinca 2016. službeno i svečano su okupili grupu te predstavili program koji slijedi. U grupi su sudjelovali 2 predstavnika te koordinator projekta EAThink2015 iz Cipra, 4 predstavnika škola iz Portugala, 2 predstavnice škola iz Rumunjske, 4 predstavnika škola iz Francuske, 4 predstavnika škole Scat Urbam Dakar, jedan predstavnik škole Kebemer te nas dvije – Ana Grbčić (OŠ Kostrena) i Marija Rončević (OŠ Čavle) kao predstavnice škola iz Hrvatske.

20161212_082707„Residence Mermoz“ biti će naš veoma skromni, ali ugodan i uredan smještaj u narednih nekoliko dana. Oduševljavala nas je terasa/dvorište odmah ispred sobe gdje smo provodile najviše slobodnog vremena nakon intenzivnog radnog dan u večernjim druženjima s kolegama iz Cipra, Francuske, Rumunjske…

Prvi dan prošao je intenzivno i radno. Provele smo ga upoznajući kolege koji su stigli iz drugih europskih zemalja – Francuske, Portugala, Rumunjske i Cipra, ali i kolega iz senegalskih škola koje sudjeluju u projektu – osnovne škole iz Dakara i Kebemera. Uslijedilo je predstavljanje kraja iz kojeg dolazimo te aktivnosti koje smo proveli u sklopu projekta. Iako je radni jezik bio francuski, imali smo prevoditelja Josepha, inače profesora engleskog jezika na dakarskom sveučilištu, koji nije uključen u projekt, ali nam je svesrdno pomogao i prevodio svaku izrečenu riječ, kako na engleski tako i na francuski.

Kako se EAThinka u školama diljem Europe?
Učitelji iz Cipra predstavili su svoje projekte fokusirane na organski uzgojenu hranu, bez upotrebe pesticida te poticanje upotrebe tradicionalnih namirnica i proizvoda. Njihov uspjeh tim je veći obzirom na klimatske uvjete velike suše.
Kolege iz Francuske provode sistem recikliranja kako bi riješili problem bacanja hrane. Isto tako proizvode vlastiti med, proučavaju koju vrstu polena pčele sakupljaju, a napravili su zanimljiv projekt kojim su ispitivali koliko je vode potrebno za proizvodnju mesa.

Naknadno su nam prezentirali i radionicu/igru ne temu održivog ribarstva u kojoj nema pobjednika, odnosno sve grupe moraju na kraju imati istu dobit ili svi gube.
U Portugalu provode aktivnosti vezane uz sadnju vrtova i uzgoj lokalnih namirnica, jer su svjesni da učenici ne znaju koji proizvod je lokalni, a koji dolazi izvana. Orijentirani su na hortikulturu, voćarstvo, radionice kuharstva, smanjenja bacanja hrane, a surađuju i s lokalnom zajednicom te roditelji i rođaci pomažu svojim znanjem o agrikulturi. Školski vrtovi u portugalskoj školi oblik su cjelodnevne aktivnosti za učenike afričke imigrante kojima roditelja nema po cijele dane zbog posla i ostalih razloga, te su uz glavne ciljeve projekta objedinili i socijalne ciljeve.
Rumunjske kolegice naglasile su kako im je cilj da djeca uče koristeći dostupne izvore znanja, bez osjećaja da uče, uz moto „Ne učimo za školu, učimo za život“.

U sljedećem blog postu, već sutra, čitajte o primjerima iz senegalskih škola. Više fotografija pogledajte u Facebook albumu.

Ana Grbčić i Marija Rončević

Odgovori