Povod ovog seminara globalnog obrazovanja bila je hrana o kojoj se raspravljalo sa različitih stajališta tijekom raznih predavanja, radionica i posjeta objektima koji se bave proizvodnjom ili distribucijom hrane.

Najzanimljivije mi je bilo nekoliko djelova seminara koji je bio raspodjeljen u dva dana. Prvi dan je Dr.sc. Melanie Pichler sa Sveučilišta Alpe Adria održala predavanje pod nazivom “Hrana u globaliziranom svijetu” (“Food in globalized world”). Između ostalog, upozorila je da je trenutno u svijetu 815 000 000 ljudi pothranjeno te da se, s druge strane proizvodi 1/3 hrane više nego što je potrebno.  Drugim riječima, zbog nepravilne distribucije hrane ljudi gladuju. Tome značajno doprinosi i činjenica što su uzgoj hrane (biljne i životinjske) i obradive površine u rukama samo nekoliko ljudi. Proizvodnja bio-goriva također ugrožava cjelokupnu proizvodnju hrane.

Tijekom prvog dana smo se mogli opredijeliti i za dvije od 6 radionica vezanih za hranu. Odabrao sam radionicu vezanu za palmino ulje, koju je vodio profesor iz Koelna  (Njemačkoj) te radionicu o čokoladnim namazima koju je vodila kolegica iz Francuske. Kolega iz njemačke je upozorio da se palmino ulje nalazi u gotovo svakom drugom prehrambenom ili neprehrambenom proizvodu koji se svakog dana koristi (npr.juhama iz vrećice, margarinu, keksima, čokoladnim namazima, balzamima za usne, svijećama i sl.), ali smo saznali i to da se u Zemljama, poput Indonezije i Malezije, svakodnevno uništavaju ogromne obradive površine samo da bi se mogle upotrijebiti za proizvodnju palminog ulja.

U drugoj radionici smo razgovarali o čokoladnim namazima koji su također povezani s palminim uljem, zbog kojeg čokoladni namazi imaju glatku strukturu i lako se razmazuju. Na seminaru smo probali i alternativu jednom čokoladnom namazu bez palminog ulja koja je bila jednako ukusna kao i dobro poznati čokoladni namazi.

Posebno bih izdvojio i posjet Banci hrane (Food Bank) koja se nalazi u Beču i svakodnevno dobiva oko 3 tone hrane kojom neprestano zadovoljava potrebe za 19 000 sirmonašnih ljudi kao i 117 socijalnih institucija u području grada Beča, a i u području čitave Austrije. Bilo je uočljivo da hrana koju trgovački centri odbacuju (npr. voće i povrće) je još uvijek iznimne kvalitete, a da ne govorimo o velikim količinama čokoladnih vafla koji su nas,upravo taj dan, dočekali u Banci hrane samo zato što će im najmanji rok uporabe isteći za nekoliko dana. Odnah su prevezeni u neki od domova za nezbrinutu djecu. Zanimljivo je da Hrvatska još uvijek nema takvu vrstu banke!?

Mario Nosić, prof. (Ugostiteljska škola Opatija)