Od 10.-12. 7. 2017. grad Caen u Normandiji bio je domaćin još jednom sastanku u sklopu projekta EAThink na kojem je ispred Žmerga sudjelovala Sunčana Pešak. Intenzivan program bio je pun radionica, prezentacija profesora iz Francuske koji su podijelili svoja iskustva rada s učenicima na temu hrane kao i posjeta farmama i raznim projektima od kolektivnog stanovanja do socijalne inkluzije i pokretanja malih restorana i kafića na principima dobre ekonomije.

Projekt je i u Francuskoj dao odlične primjere kreativnog pristupa u radu s učenicima kroz igre, praktične primjere, video uratke učenika, fotografiju i blog. Zanimljiv primjer je radionica o problemu bacanja hrane gdje su učenici najprije kroz igru upoznali povezanost između raznih aktera u prehrambenom sustavu, njihovih aktivnosti i posljedica te međusobne povezanosti. Kroz razgovor sa šefom kuhinje saznali su koliko se hrane baca u njihovoj školi. Osvijestivši svoju aktivnu ulogu krenuli su u akciju i u školskoj kantini tražili manji obrok ako im je porcija bila prevelika. Rezultat je ušteda od 7000 obroka. Dodatni problem prehrane u francuskim školama je da se u školskim kantinama sve manje kuha jer se nabavljaju industrijski obroci, a zakonske mjere onemogućavaju nabavku hrane od malih poljoprivrednih gospodarstava.

Posjeti proizvođačima važan su dio edukacije. No oni imaju značajno veći efekt kada se djecu pripremi prije posjeta i kada se nakon posjeta s njima razgovara o tome što su doživjeli. Potrebna je isto tako i edukacija proizvođača kroz konzultacije s profesorima kako bi za djecu osmislili primjerene sadržaje, a u konačnici i sami uživali u posjetu bez stresa i napora. Zaključak je to “world caffe” radionice gdje u sudionici razmijenili iskustva i ideje. U sklopu ovog projektnog sastanka posjetili smo Le Londel Social Integration farmu. Na 6ha zemljišta smješten je proizvodni dio gdje pored profesionalnih poljoprivrednika rade ljudi iz skupine teško zapošljivih osoba, gradski vrt gdje vrtlari imaju svatko svoju parcelu te zajednički gradski vrt. Udruga redovito organizira treninge i edukacije za djecu već od vrtićke dobi pa na dalje, a imaju i programe za odrasle kao i profesionalnu pomoć vrtlarima. Proizvodni dio zauzima tek 3000 m2, a proizvodi za lokalni AMAP (kod nas se slične grupe zovu grupe solidarne razmjene ili solidarne eko grupe). Time dokazuje kako se i na malo prostora može živjeti od poljoprivrede.

Specifičnost Francuske je čitav niz malih inicijativa udruga, zadruga, kolektiva koji pokreću razne solidarne modele kafića i restorana, trgovina zdrave hrane i fair trade proizvoda. Tijekom posjeta hranio nas je Café Sauvage. Kolektiv broji čak 50 volontera i 3 zaposlenih, a vode “pop-up” restoran organiziran u kombiju koji putuje na razne lokacije u gradu, posjećuje festivale i sl. Zanimljivost je da cijene nisu fiksne nego postoji preporučena cijena, a kupci mogu platiti više ili manje ovisno o vlastitoj procjeni platežne sposobnosti. Uz svakodnevnu edukaciju kupaca ovaj mehanizam funkcionira i nitko nije na gubitku. U svijetu restorani bez fiksnih cijena nisu rijetkost i dio su cijelog pokreta solidarne ekonomije. Uz restoran, kolektiv vodi i razne druge projekte primjerice organizaciju vrta u lokalnom zatvoru gdje rade sa zatvorenicima kao i programe za izbjeglice gdje se u restoranu kuha hrana iz cijelog svijeta (sličan projekt kod nas je Okus doma)

Za kraj još ostaje predstaviti naše domaćine ZecoBat projekt kolektivnog stanovanja. Unutar jednog običnog naselja kolektiv je zakupio parcelu i izgradio dvadesetak kućica u nizu građenih od bala slame. Život u takvoj kućici nije ni malo običan jer su svi stanovnici dio zajednice i zajednički donose odluke o svemu što se u naselju događa te održavaju zajednički vrt.