Tijekom proljeća, ljeta i jeseni u vrtu sadimo kojekakvo povrće i voće. Želimo da naša biljka bude jaka i čvrsta, te da urodi velike i sočne plodove. Ali kako to biva, ništa ne ide tako lako. U prirodi postoje mnoge biljke i životinje koje utječu na rast i razvoj biljaka koje uzgajamo, a mi to naravno želimo spriječiti; ne želimo da nam plodovi podbace. I što onda napraviti? Većina ljudi krene linijom manjeg otpora, odnosno počnu koristiti pesticide.
Pesticidi po definiciji su tvari biološkog ili kemijskog porijekla, a namijenjeni su zaštiti biljaka i životinja od korova, bolesti, štetnih insekata, grinja i drugih štetnih organizama. Šteta se ovdje odnosi na smanjenu količinu i/ili kvalitetu proizvedene hrane, tj. ljudsku poljoprivredu i industriju. U posljednjih 50-ak godina pesticidi su, uz umjetna gnojiva, najtraženiji proizvod na tržištu.
No, cijena njihovog korištenja je vrlo visoka. Pesticidi zagađuju površinske i podzemne vode, tlo, zrak, ali i cijeli ekosustav – ubijaju korisne kukce, ribe, ptice te druge biljke i životinje. Pesticidi ostaju aktivni u okolišu mjesecima, godinama pa čak i desetljećima, a u krajnosti ulaze u hranidbeni lanac čovjeka i posljedično u naš organizam. S druge strane, štetnici vrlo brzo razvijaju otpornost na pesticide, čime kemičare dovode u situaciju da proizvode, a poljoprivrednike da koriste jače i otrovnije pesticide.
Postoje sredstva za suzbijanje raznih vrsti životinja i biljaka, kao što su akaricidi (za suzbijanje grinja), avicidi (za suzbijanje ptica), herbicidi (za suzbijanje korova), insekticidi (za suzbijanje insekata) i slični. Jedan od najzloglasnijih je i DDT – insekticid koji se u Drugom svjetskom ratu koristio kao sredstvo protiv ušiju i grinja. Tada se vjerovalo da nije štetan, no s vremenom se pokazalo da ima veoma loš utjecaj na ljudsko zdravlje kao i na samu ravnotežu okoliša. Danas je DDT u većini zemalja zabranjen, no još uvijek ga možemo pronaći u zemljama trećeg svijeta.
Koje su alternative pestidicima?
S obzirom na štetan učinak na prirodu i zdravlje čovjeka, trebalo bi promisliti o uporabi pesticida, i možda pokušati naći alternativan odgovor. Smanjenje upotrebe pesticida jedan je od temelja održive poljoprivrede i ideja održivog razvoja.
U ekološkoj poljoprivredi koriste se organska gnojiva i kvalitetni kompost, biljke se ne prskaju pesticidima već se nalazi drugi način za odbijanje štetnih biljaka i životinja, zaraženo bilje i voćke se reže i ručno uklanja, korov se uklanja mehanički, biljke koje odbijaju nametnike se sade blizu drugih te se na taj način sprečava širenje nametnika i slično. Na ovaj način biljke postaju zdravije i prirodno otpornije na nametnike.
Postoje tri grupe biljaka koje se mogu koristiti za zaštitu vrta:
– biljke koje ubrzavaju rast, obogaćuju i gnoje tlo (kopriva, gavez, lišće cikle, mladice i lišće rajčice, sjeme i cvijet komorača, volovski jezik)
– biljke koje odbijaju nametnike (kopriva, list bazge, ljupčac, pelin, kamilica, list rabarbare, orahovo lišće i sve biljke koje sadrže mnogo tanina u sebi)
– biljke koje sprečavaju bolesti (preslica, češnjak, poriluk, luk, paprat, brezov list)
Ove biljke se mogu koristiti osušene i svježe, ali ih je potrebno pobrati prije cvatnje na sunčanim mjestima i po sunčanom vremenu.
Također se mogu koristiti i neke životinje kao “pomagači” pri suzbijanju nametnika. Najbolje su one životinje čija su prirodna hrana upravo štetočine – ptice, ježevi i žabe koji jedu puževe ili bubamare, bogomoljke i mrežokrilke koje jedu lisne uši. Isto tako imamo i paukove koji su prirodni neprijatelji muha i komaraca.
Picture used from:
sustainablepulse.com/2015/12/30/us-epa-fails-to-meet-own-deadlines-for-risk-assessments-on-harmful-pesticides/#.V34PqnV948o
www.malaekosjemenarna.com/bio-vrt/dobri-i-losi-susjedi-u-vrtu/