Senegalski školski mikro vrtovi na riži i ljuskama kikirikija (3/5)

Učiteljice Ane Grbčić i Marija Rončević sudjelovale su kao predstavnice Hrvatske u 4-dnevnoj razmjeni obrazovnih metoda i iskustvenih nastavnih aktivnosti usmjerenih na promicanje obrazovanja za održivi razvoj u školama koja se održala u Dakru, glavnom gradu Senegala. Učitelji su imali priliku predstaviti svoj angažman i sudjelovanje u projektu EAThink2015 – Jedi lokalno, misli globalno, razmjenjivati iskustva s europskim i afričkim kolegama i proširiti svoja znanja o alternativnim sustavima za proizvodnju hrane u zemljama u razvoju. Čitajte blog o njihovim dojmovima i iskustvima.

13. prosinca 2016. krenuli smo u posjet školi Scat Urbam Dakar gdje smo imali prilike vidjeti mikro vrtove uzgojene od strane učenika i to na riži i ljuskama kikirikija, što me je iznenadilo i oduševilo te sam odlučila isprobati to prvom prilikom u svojoj školi. Dočekali su nas nasmiješeni učenici, učitelji i ravnatelj. Proveli su nas kroz svoju školu i približili način rada. Iako škola ima sve potrebne resurse za normalno odvijanje nastave i usvajanje znanja, sve je veoma, veoma skromno. Klupe i stolice su dotrajale, kao i ploče na zidovima. Školski prostor je veliki i prostran, učenici imaju klupe na kojima mogu sjediti i drveće koje im radi hlad. Učionice su kao bungalovi, naslagane jedne na druge, na oglasnoj ploči stoji samo detaljan raspored sati. Školska kuhinja je na otvorenom, pa djeca svako to malo mogu doći po nešto fino. Za marende dobivaju, među ostalim, male paketiće s ušećerenim kikirikijem ili limetu s paprom i soli.

imag1037

Ono po čemu je škola posebna su i njihovi mikro vrtovi. Ono što me naviše iznenadilo je da nemaju zemlju kao takvu, kao supstrat. Koriste ljuske kikirikija i riže kao podlogu na kojoj sade i siju bilje ili pak koriste stiropor koji pluta na vodi i na kojem su rupice na kojima su biljke. Imaju uglavnom slične biljke kao i mi. Sade rajčicu, salatu, puno začinskog bilja kao što je metvica, matičnjak, bosiljak, origano, ljute papričice i slično. Učenici su jako angažirani oko vrtova i s zadovoljstvom predstavljaju svoj rad i stečeno znanje.

U samom centru Dakara za mikro vrtove brinu tri starije gospođe koje prodaju sadnice, pa time nešto dodatno i zarade. Poanta samih mikro vrtova je pozeleniti i obogatiti okoliš, ali i potaknuti vlastitu proizvodnju i u nekoj dozi samostalnost u izboru dostupnih namirnica.

20161212_172656

Oko 14:00 h vratili smo se u ured ACRA-e gdje smo nastavili s radionicama dobrih praksi u igrama koje provodimo u našim školama, što unutar projekta što u redovnoj nastavi. S velikim poštovanjem izdvajam uspjeh učitelja i njihovih učenika u jednoj školi u Francuskoj s pčelarenjem. Naime, u periodu od otprilike tri godine od jedne posuđene košnice i pomoć pčelara došli su do 5 vlastitih košnica i samostalnim uzgojem te proizvodnjom od cca 45 kg meda godišnje. Od prodaje meda kupuju potrebnu opremu ali su trenutno u velikom problemu s nekim insektom koji im jede pčele pa im se prinos znatno smanjio na cca 15 kg meda. U procesu su osmišljavanja kako spasiti pčele.

Ovdje moram također spomenuti da se naša „engleska grupa“, vjerojatno zbog dobne skupine djece s kojom radimo, izdvojila kao najkreativnija grupa s brojnim konkretnim primjerima koje smo prikazali crtežima i umnim mapama dok su ostali prilično diplomatski i u natuknicama uopćeno navodili. Podijelili smo se u grupe prema govornom području i vrsti škole koju predstavljamo. S obzirom da su kolege iz Cipra (OŠ) i kolegica iz Rumunjske također govorili engleskim jezikom kao i mi, sačinjavali smo jednu grupu. Ostali su bili podijeljeni u još tri grupe. Kolega iz ruralne škole u Francuskoj iznenadio nas je odličnom, kreativnom i vrlo kompleksnom igrom koju je osmislio i proveo sa svojim učenicima te na toj radionici i s nama. Igra je bazirana na promišljanju o izlovu ribe, troškovima i svim ostalim uvjetima za ribarenje.

20161212_082707

Oko 18:00 h vratili smo se u Rezidenciju Mermoz gdje smo još uvijek vidno uzbuđeni i vrlo motivirani nastavili razgovor o igri i ostalim igrama koje provodimo s našim učenicima, te načinima na koji možemo i u budućnosti nastaviti s razmjenom dobrih praksi. U tim večernjim razgovorima iznenadila je informacija da Francuzi i Ciprani imaju prilično fleksibilan način poučavanja, procjenjivanja i ocjenjivanja dok kontradiktorno tome npr. Francuzi nemaju slobodu primjene igre u predmetnoj nastavi i višem školovanju.

Ana Grbčić i Marija Rončević

Odgovori